preskoči na sadržaj

Gospodarska škola Čakovec

Login

Promotivni video škole


Oprema škole







Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

 

Promocija poljoprivrednih zanimanja












Comenius putovanja
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Portugal - Montemor-O-Novo 8.03. - 15.03.
Autor: Velimir Posavec, 17. 3. 2014.

Montemor-O-Novo:

Tema susreta  - ekološka proizvodnja, vino i umjetnost

Priprema za susret:

Za susret u Portugalu morali smo se umjetnički pripremiti, s obzirom da je tema susreta bila vino i umjetnost. Za tako važan umjetnički zadatak potražili smo pomoć naših profesora i kolega kojima je umjetnost profesija.

Profesor Ivanković odabrao je rad Stipe Nobila, koji je rođen u Lumbardi, na otoku Korčuli. Slikar je inspiraciju za svoje radove pronalazio u pitoresknim krajolicima Lumbarde, vinovoj lozi, maslinicima, plavetnilu mora, čaroliji dalmatinskog juga. Repliku njegovog rada naslikala je Elizabeta Cindrić, učenica 3. razreda. 

 

Za drugo umetničko djelo pobrinuo se Matija Novak, učenik 3. PT razreda, koji je naslikao vinarski podrum s bačvama, a kasnije ga nadopunio fotografijama.

 

U pripremi fotomontaže pomogla nam je profesorica Rusa Trajkova koja je napravila  plakat od fotografija s prijašnjih Comenius putovanja. 

Svoja umjetnička djela izložili smo u školi domaćina, uz radove drugih timova. Nismo bili uopće loši. 

Tako umjetnički opremljeni krenuli smo na naš 8. Comenius susret.

U timu su bili profesorice Vesna Stunković i Dunja Geršak, te učenici Matija Novak, 3. PT i Matija Čižmešija, 2. PT. razred.

 

1. Dan, subota -  15.03.2014.

Put u Portugal, Lisabon započeo je dolaskom u zračnu luku Zagreb gdje smo popili skupu kavu, kako bi izbjegli još skuplju u Frankfurtu. Prolazak sigurnosne kontrole prošao je bez problema, prtljagu smo predali u Zagrebu, a podigli je u Lisabonu u komadu jer su nas u Zagrebu odmah pokušali nagovoriti da dodatno  zaštitimo prtljagu zbog mogućnosti da će se zbog premještanja iz jednog aviona u drugi potrgati  ili…

Strah od letenja – nije bilo tako strašno. Preživjeli smo naš prvi let uz nekoliko manjih turbulencija uživajući u prekrasnom pogledu kroz minijaturni prozor aviona . Naime, avion je bio  dovoljno velik da svi putnici stanu u njega, doduše poput malo većeg autobusa, ali ta bliskost nam je dobro došla za prvi put.

Prizemljili smo se i sletjeli na najveći europski aerodrom, a imali smo i dovoljno vremena, 5 i pol sati,  između dva leta da razgledamo grad Frankfurt.

Na aerodromu smo propješaćili kilometre i kilometre, ali smo se snašli bez problema jer je sve odlično označeno, a svima nam dobro idu svjetski jezici.

Nije bilo teško doći do centra Frankfurta jer se u sklopi aerodroma nalazi željeznička postaja, tako da smo odlučili iskoristiti slobodno vrijeme za razgled užeg centra grada.  Prvi dojam  -multikulti i velika užurbanost grada.

 2. dan, 8.03. i 9.03.2014., noćni  sati u subotu i nedjelja

Lisabon – grad na 7 brežuljaka, smješten na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu i ušću rijeke Tagus (portugalski –Tejo). 1994. bio je europski grad kulture, a 1998. domaćin svjetske izložbe -Expo '98.

U Lisabon smo stigli vrlo kasno u 23.30 po lokalnom vremenu jer se Portugal nalazi u drugoj zoni, tako da smo se pomladili za 1 sat. Ljubazni domaćini su nas dočekali na aerodromu  i odmah nas upoznali s noćnim životom. Naime, iako smo bili umorni Fado club je nešto što nismo smjeli propustiti u Portugalu, tako da smo poluspavajući poslušali fado muziku u dva različita kluba i nismo požalili jer je muzika zaista posebna, dostojanstvena, a sluša se uz dužno poštovanje.

Riječ je o sentimentalnoj, melankoličnoj i nostalgičnoj  glazbi  siromašnih gradskih četvrti, mješavini ritmova afričkih robova s tradicionalnom glazbom Portugala, uz arapske utjecaje. Fantastično, to su rekli profesori.

Fado, u prijevodu znači sudbina, glazbeni  žanr koji se prati od 1820. godine, ali vjerojatno ima i ranije početke. Smatra se portugalskom nacionalnom glazbom koju karakteriziraju tužne melodije i tekstovi, a često govore o moru i siromašnom životu. Usko je vezan uz saudade, portugalsku riječ koja se uglavnom tumači kao nostalgija ili čežnja.

Lisabon nas je osvojio na prvi pogled. Veliki lučki grad, živ, bučan, koji živi u posebnom ritmu Fada, neopterećenom šminkerskim njihanjem. Čini nam se da je proglašen najljepšim, nesavršenim gradom u Europi.

Grad gdje ljudi pričaju glasno, smiju se iskreno, a pjevaju tužno. Upravo ta jednostavnost, nemoj biti ono što nisi već budi svoj, osjeća se u zraku. Vrtlog boja na fasadama kuća, bijela, zlatnožuta, crvena, tirkizna…. Prepun životopisnih ulica i trgova, fasada prekrivenih keramičkim pločicama koje inspiriraju i odmah vas stavljaju u neko šareno raspoloženje. Sve je egzotično, tajanstveno,  a opet tako jednostavno i nesavršeno.

Nismo se imali priliku provozati povijesnim tramvajem broj 28. Tramvaj koji vozi kroz grad, prolazeći pokraj značajnijih znamenitosti.

U gradu se nalaze dva mjesta uvrštena na popis Svjetske baštine UNESCO-a: Belémski toranj (Torre de Belém) i Jeronimitski samostan (Mosteiro dos Jerónimos).

Belem - gdje rijeka susreće ocean

Prvi dan posjetili smo četvrt Belem, na ušću rijeke Tejo u Atlantski ocean, odakle su  poznati moreplovci odlazili na daleka putovanja svjetskim morima, među kojima se posebno ističe Vasca da Game, te su se vraćali u Portugal donoseći  moć, slavu i zlato, ali i inspiraciju koja se danas očituje u hrani, kulturi i umjetnosti.

Naziv Belém izvedenica je portugalskog naziva za Betlehem.

Jedna od impozantnijih građevina je samostan i katedrala Svetog Jeronima gdje se nalazi grob poznatog moreplovca Vasca da Game. Vasco da Gama bio je portugalski moreplovac koji je prvi oplovio Afriku te stigao do rta Dobre Nade, a na kraju putovanja i do Indije, što je bila velika prekretnica za trgovinu u 15. stoljeću, ali i cijeli Portugal.

Najprivlačnije u Belemu je poznata slastičarnica Casa Pasteis de Belem, koja datira iz 1837. godine, odnosno poznata je po istoimenom specijalitetu pod nazivom Pastel de Nata. Pasteis de Belem su zapravo kolačići od lisnatog tijesta i kreme od jaja, posuti šećerom i cimetom koje su originalno radili svećenici u samostanu Jeronimos, a kasnije ih je preuzela slastičarnica po kojoj su onda i dobili ime. Kolačići se i danas rade po originalnom receptu iz samostana i to u posebnoj ”tajnoj prostoriji” kako bi recept i dalje ostao u tajnosti.

Put smo nastavili prema Cascais-u- nekadašnjoj ljetnoj rezidenciji portugalskih kraljeva, nekadašnjem mjestu utrka Formule 1, a danas mjesto za odmor mnogobrojnih turista.

 

3. Dan, 10.03.2014, ponedjeljak

Škola domaćin bila nam je Escola secondaria di Montemoro-O-Novoa, a grad domaćin Montemoro-O-Novo nalazi se u regiji  Alentejo, 30-tak km od grada Evore. 

Nakon pozdravnog govora ravnatelj i upoznavanja s programom rada uslijedili je zanimljiva ice-braking metoda - bingo. Svatko je morao naći osobu koja će odgovoriti na postavljeno pitanje pozitivno, a pobjednik je bio onaj tko je bio najbrži u svojoj potrazi. Ovaj puta to nije bio naš tim.

Ljubav ulazi kroz želudac. U to smo se uvjerili već kod prvog susreta s  naših ljubaznim host obiteljima, ali i kasnije na svim obrocima koje smo imali  na našim radnim obilascima. Upoznali smo se s bogatom portugalskom kuhinjom koja  je jednostavna,  bazirana na ribi, mahunarkama, sirevima, maslinovom ulju, uz korištenje brojnih začina. Glavno obilježje je bakalar, bacalhau na “100 načina”.

Vina Portugala

Portugal je poznat po svojim portugalskim sortama koje se vrlo često miješaju zajedno i proizvodi se vino od mješavine sorata. 

Osim po Fadu poznati su i po klapskom i zborskom pjevanju. Muzika je vrlo slična melodijama naših klapa. 

Škola je vrlo velika i  pod istim krovom nalazi se,  po našem sustavu, i osnovna i srednja škola. Nastava počinje u 8.30, sat traje 90 minuta, ali učenici imaju pauzu za ručak koja traje 1 i pol sat. Učenici mogu ručati u školskoj kantini ili ako su blizu otići kući na ručak. Nastava završava oko 16 sati.

Dojam mjesta.

Cijeli grad popločen je granitnim pločama, koje naglašavaju još veću rustikalnost mjesta uz tipične niske bijele kuće s najčešće plavim obrubima oko prozora. U ukrašavanju unutrašnosti koriste se keramičke pločice koje vas na jedan profinjen način vraćaju u prošlost.  

Ljudi – teško je opisati  ljude koje smo tamo upoznali, a koji se danas mogu rijetko sresti, a tamo smo ih sreli. Prije svega  jednostavni, topli, prijateljski raspoloženi i iz njih zrači neka posebna energija dobrodošlice. 

 

4.dan., 11.03.2014., utorak

Najveća tvornica plutenih čepova na svijetu:

Krajolik regije Alentejo obilježen je šumama hrasta plutnjaka, Quercus suber, koji inače raste u zemljama zapadnog Mediterana (Portugal, Španjolska, Francuska, Italija, Maroko, Alžir  i Tunis) i pokriva površinu od 2,2 milijuna ha.  Od toga više od 30% raste u Portugalu tj. oko 730.000 ha.

Zanimljiv i poseban dan jer smo posjetili najveću tvornicu na svijetu za proizvodnje čepova u kojoj se proizvede 2 milijuna čepova na dan. Cijeli proces je fascinantan, a započinje od hrasta plutnjaka s kojeg se skida kora i kojem nakon toga treba 9 godina da se ponovno zaogrne novom korom.

Koraci proizvodnje:

  1. Skidanje kore
  2. Pranje
  3. Klasiranje
  4. Odvajanje gornjeg dijela kore i rezanje na oblutke
  5. Usitnjavanje ostatka
  6. Ljepljenje i izrada dugih štapova
  7. Rezanje na potrebnu veličinu
  8. Ljepenje oblutaka na vrhove
  9. Izbjeljivanje

Herdade do Freixo de Meio - organska proizvodnja.

Regiju obilježavaju eko-farme na kojima se uzgajaju životinje i proizvode biljke u skladu s biodinamičkom filozofijom. Hrana je tradicionalna i poslužuje se u keramičkom posuđu, a vino pije iz keramičkih čaša. Odličan ručak u originalnom ambijentu, obnovljenom štaglju, osjećaj blaženog mira prirode u prekrasnom krajoliku. Oko farmi protežu se prekrasni proplanci, šume i vegetacija koja je mješavina mediteranske I kontinentalne.

 

5. dan, 12.03.2014., srijeda

Posjetili smo vinariju i zakladu Eugenio de Almeida Zaklada Evora, Cartuxa winery - Herdade de Pinheiros.  Jedan od primarnih ciljeva vinarije je donacija zarađenog novca za potrebe gospodarskog razvoja regije i istraživanja u području vinogradarstva i vinarstva.

Centar regije je sveučilišni grad Evora u kojem se nalazi i Agronomski fakultet, a u sklopu sveučilišta nalazi se i kantina u kojoj smo ručali, naravno bakalar. Grad je prepun suvenira i uporabnih predmeta od pluta, šešira, kapa, torbi, cipela i...

U centru grada nalazi se i u turistički ured - Rota dos Vinthos do Alentejo - koja je servis  za sve proizvođače hrane i vina, a ima za cilj prezentaciju farmi i vinarija regije, ali u kojoj imate mogućnost i degustirati vino i naučiti sve o vinima te regije. 

Iznenadili su nas parfemi od vinskih koncentrata. Miris svake sorte ekstrahiran je u laboratoriju tako da je intenzivniji, a kasnije taj isti miris trebate prepoznati i u vinu. Odlična ideja.  

Uz mnogobrojne porugalske sorte uzgajaju se :Cabernet Sauvignon, Merlot, Syrah

Bijele sorte:Trincadeira, Aragonez, Alfocheiro, Castelao, Alicante Bouschet, Touriga nacional

Crne sorte: Arinto, Antao Vaz, Roupeiro, Verdelho, Semillon, Alvarinho, Viognier

 

 

6. dan., 13.03.2014., četvrtak

Posjetili smo još jednu eko farmu, Herdade da Amendoeira, na kojoj se proizvode sir, med i likeri od različitih biljaka koje rastu na imanju, kao origano, menta, limuna, naranče... Na radionici proizvodnje sira bio je predstavnik našeg tima - Matija Čižmešija, koji se okušao u proizvodnji i pokazao kao pravi majstor. 

  

 

Još jedan utjecaj i održavanje tradicije vidjeli smo u gradu Arraiolosu gdje se nalazi muzej za izradu tapiserija tj.  tepisi su napravljeni tehnikom šivanja. Profesorica Geršak okušala se u izradi tapiserija. 

Posjet vinariji Monte da Ravasqueira - prekrasan pogled i sočan okus naranči:

S vidikovca iznad vinograda proteže se prekrasan krajolik vinograda, koji je već orezan, a stabla naranči koja su nas mamila doprinjela su dvostrukom užitku. Ali to ipak nije bilo sve. Uslijedila je degustacija i kušanje najboljeg bijelog vina. 

7. dan, 1.03.2014., petak

Dan u kojem su se rezimirali rezultati rada i potekla je pokoja suza niz lice

Posljednjeg dana poslušali smo predavanja iskusnog proizvođača vina - Davida Baverstocka, koji je dva puta bio proglašen vinarom godine, te profesora s fakulteta Evora o istraživanjima iz enologije i vinogradarstva u regiji Alentejo (portugalskim sortama, najboljem drvu za proizvodnju bačvi ..).

U internacionalnim timovima prezentirala su se iskustva s našeg susreta.

Naš Comenius susret završio je oproštajnim programom gdje je predstavnik svakog tima predstavio svoje utiske o susretu. Naš predstavnik bio je Matija Novak. Hrabro je izrekao svoje utiske pred internacionalnom publikom. 

8. dan, 15.03. 2014., subota

Povratak kući 

Nakon oproštajne, neprospavane noći, vrlo rano, u 4 sata ujutro krenuli smo kombijem prema zračnoj luci Lisabon. Većinu trosatnog leta smo prespavali, iako su nas ljubazne stjuardese stalno nećim nudile.

U Frankfurtu nas je dočekala kiša, ali ovaj put nismo imali vremena za razgledavanje aerodrome već smo trčećim koracima prošli uobičajene kontrole i prebacili se u drugi, mini avion za Zagreb.

U Zagreb smo sletjeli puni dojmova, lijepih uspomena i sretni što smo imali priliku proživjeti jedan nezaboravan tjedan u Portugalu. 

 

 

 




Izvor: Vesna Stunković


[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju