Gospodarska škola Čakovec

Tema susreta - Vino u poeziji i kulinarstvu

23. listopada 2013., Zagreb - Atena

Ujutro u 8.25 poletjeli smo iz Zračne luke Zagreb i uz presjedanje u Beču stigli u Atenu oko 13.30 po lokalnom vremenu (sat više nego u Hrvatskoj). Zatim smo metroom krenuli prema Syntagmi, glavnom gradskom trgu, u čijoj se blizini nalazi naš hotel.

U hotelu nas je srdačno dočekala gospođa Elena, koordinatorica projekta, te je nakon kraćih uputa odvela našeg Nikolu i troje učenika iz Turske do njihovih obitelji domaćina.

Potom je uslijedio kratak predah i osvježenje, a dan smo nastavili laganom šetnjom središtem grada, koje nam je doslovce iza ugla.

Atena nas je već prvi dan osvojila svojim ulicama, građevinama, zanimljivim ljudima, obiljem sadržaja, suvenirima te odličnim slasticama. 

24. listopada 2013.

Ujutro u 10 sati domaćini su nam izrazili srdačnu dobrodošlicu u kulturnom centru „Kamini“, u Galatsiju. Najprije su nas pozdravili učenici, a zatim ravnatelj škole Kostas Kokkinis te predstavnica lokalne uprave. Nakon njihovih govora, obratila nam se koordinatorica Elena, a potom su grčki učenici održali kraću prezentaciju o Galatsiju, vinima u regiji te o svojoj školi.

Za kraj, podijeljeni su nam prigodni pokloni i zahvalnice za sudjelovanje.

Nakon ukusnog domjenka u auli kulturnog centra uputili smo se u obilazak centra koji je u prošlosti bio tvornica za proizvodnju i pečenje glinenih opeka. Završivši razgledavanje, učenici su podijeljeni u tri grupe te su se sudjelovanjem u igri „Neprekinuti lanac“ dobro nasmijali. Pritom su zabavili i nas profesore koji smo sve to zabilježili fotoaparatima.

Uslijedila je dulja šetnja Galatsijem i razgled bizantske crkvice iz 12. stoljeća zvučnog imena – Omorfoklisia. Posebna je ne samo po tome što je najstarija očuvana crkvica tog tipa u Ateni nego i po tome što je posvećena Sv. Jurju te se njena vrata otvaraju samo jednom godišnje, upravo na blagdan toga sveca. No zahvaljujući našim domaćinima, ovaj put je ipak iznimno otvorena samo za nas! Imali smo priliku pogledati izvrsno očuvane freske te se uvjeriti u posebnost njene arhitekture.

Laganom šetnjom stigli smo do škole domaćina, Treće gimnazije Galatsi. Tamo smo također srdačno dočekani od strane ostalih profesora i učenika. Osvježili smo se te kratko razgledali školu. Zatim su uslijedile aktivnosti za bolje upoznavanje. Učenici su održali uvodne radionice uvježbavanja grčkih mitova, a profesori, podijeljeni u 3 grupe, nadmetali su se u sastavljanju likova od kartona što je zahtijevalo brzinu i koncentraciju. Sve su nadzirali učenici domaćini te su branili bilo kakvo dogovaranje. Pokazali su kako je to kad se zamijene uloge.

Nasmijani i u natjecateljskom duhu, upućeni smo na ručak u maloj dvorani škole koji su pripremili roditelji grčkih učenika. Postavili su za nas pravi švedski stol s obiljem grčkih jela i slastica. Siti i zadovoljni otišli smo na zasluženi odmor, a u predvečerje su svi profesori imali organizirani opušteni razgled Plake, turističke četvrti Atene u podnožju Akropole, s mnoštvom suvenirnica i restorana. Noću je uistinu poseban doživljaj šetati tim ulicama stoga su se naši domaćini pobrinuli da to nipošto ne propustimo. Hvala im na tome!

25. listopada 2013.

Divno sunčano jutro započeli smo odlaskom u jednu od najpoznatijih vinarija u regiji,  Domaine Vassiliou. Proizvode više sorti crnog i bijelog vina za koja su višestruko nagrađivani, a mi smo imali priliku probati četiri sorte od kojih nam se najviše svidjelo crno 'dimljeno' vino koje ne odskače samo okusom nego i cijenom – butelja se prodaje po cijeni od 40 eura! No prije degustacije i domjenka, domaćini su nam pokazali kratak film o radu i povijesti vinarije te smo razgledali podrume i kušaonicu. Priznajemo da smo lijepo počastili svoja nepca te smo potom krenuli put Egejskoga mora i Rta Souniona. Ubrzo smo stigli, a potom gotovo ostali bez daha, ne samo zbog predivnog plavetnila, već i zbog Posejdonova hrama koji se smjestio povrh rta. Lokacija je uistinu veličanstvena – kažu da je ovdje najljepši zalazak sunca u što smo se kasnije i sami uvjerili. Ručali smo u taverni na plaži podno hrama pa smo više sati mogli uživati u pogledu. Prilažemo fotografije kako bismo s vama podijelili barem malo te ljepote.

Uz zalazak sunca krenuli smo natrag prema Ateni, vozeći se cestom skroz uz more. Stigavši u grad, završilo je naše 'radno' vrijeme.

26. listopada 2013.

Dan je bio rezerviran za detaljniji obilazak Atene. S našom domaćicom, koordinatoricom Elenom, našli smo se u 9 sati ispred zgrade Parlamenta, na glavnom gradskom trgu Syntagmi, gdje smo zatim gledali smjenu straže, točnije grčke nacionalne garde, čiji vojnici dolaze iz specijalne postrojbe, a nazivaju se Evzones ili Tsoliades. Svima nam se jako svidjela ta ceremonija; smjeli smo se i fotografirati sa stražarima, a najviše su nas se dojmile njihove 'cipelice'. Kad pogledate fotografije, shvatit ćete zašto.

Nakon smjene straže uputili smo se kroz  prostrani park, bogat raznim raslinjem, koji se nalazi uz sam Parlament, prema Zappeionu. Prelijepa je to građevina, nalik na grčke hramove, u kojoj se odvijaju brojne svečani skupovi i ceremonije. Jedna od njih bila je i potpisivanje pristupnog ugovora Europskoj uniji.

Stigli smo i do stadiona Panathenaic, u potpunosti načinjenog od bijeloga mramora, na kojem su 1896. održane prve moderne Olimpijske igre. Obnovljen je za potrebe Olimpijskih igara održanih u Ateni 2004. godine, a i sami smo imali priliku postati gledateljima. Naime, domaćini su priredili spontano natjecanje u trčanju. U utrci na 100 metara dobrovoljno su sudjelovali učenici i profesori. Naš Nikola pobijedio je u kategoriji učenika, ostavivši konkurenciju poprilično iza sebe. Pokazao je zavidnu kondiciju te su mu ostali učenici čestitali na uspjehu, a omogućeno mu je i penjanje na pobjedničko postolje. Naravno, taj je događaj također zabilježen fotografijama.

Nakon utrka i navijanja, nastavili smo s razgledavanjem. Prošli smo kraj Zeusovog hrama i Hadrijanovih vrata te konačno stigli do Akropole. Prvo smo posjetili novi Muzej Akropole, moderno zdanje koje iza svojih zidova čuva antičko blago. U njemu su izloženi razni predmeti (posuđe, nakit, oruđe, oružje i sl.), kipovi te ornamenti pronađeni na Akropoli, a jedan kat posvećen je isključivo hramu Partenonu. Zidovi su postavljeni u izvornoj veličini hrama te su na njih i pred njih postavljeni originalni kipovi kako su nekad stajali na hramu. Izloženo je i dosta replika jer je kroz povijest puno skulptura ili uništeno razaranjima ili izneseno iz Grčke. Veliki dio tih skulptura (75) početkom 19. stoljeća odnio je britanski veleposlanik Lord Elgin, s dopuštenjem Otomanskoga Carstva. One su ubrzo prodane Britanskom muzeju u Londonu gdje su danas izložene. Grci se od 1983. godine grčevito bore da im se sve skulpture vrate, kako kažu ne iz nekog hira i ponosa, već zbog nacionalnog naslijeđa i prava svakog naroda na svoju povijest. Zasad njihove molbe nisu urodile plodom, ali se nadaju da će se zahvaljujući novom muzeju ipak nešto pokrenuti.

U muzeju su nam domaćini organizirali zanimljivu igru potrage. Podijelili su sve učenike i profesore u grupe i dali svakoj grupi papire s pitanjima i nedovršenim tekstovima koje je trebalo popuniti pomoću informacija o izlošcima u muzeju. Dobili smo upute kako se kretati katovima muzeja i gdje pronaći odgovore. Bilo je prilično napeto i uzbudljivo. Na kraju potrage dočekala nas je muzejska projekcija filma o povijesti Partenona.

Upoznavši povijest Akropole, konačno smo se popeli na nju. Sve ono što smo dosad učili i gledali u knjigama sad je stajalo pred nama! Riječima se ne može opisati kako smo se osjećali u tom trenutku… U šali smo se složili da je to kao da ste na vrhu svijeta. Hramovi, kazališta, trgovi, kipovi… Da ne zaboravimo spomenuti nezaboravan pogled na cijelu Atenu s vidikovca podno grčke zastave. Grad se prostire svuda uokolo - daleko dokle oko seže. S jedne strane brda, s druge Egejsko more. Sunce prži, ali vjetar i voda s male česme osvježavaju. Ne moramo ni reći koliko je ovdje fotografija nastalo.

Umorni, ali zadivljeni, u poslijepodnevnim satima spustili smo se do Plake. Sjeli smo u preporučeni restoran, jedan od najboljih, te kušali giros i suvlaki. Sve je bilo izvrsno i jako zasitno. Nemoguće je pojesti tolike porcije; ne znamo kako domaćima to uspijeva.

Laganim korakom, prošetali smo još malo šarenim ulicama, kupili suvenire, a zatim otišli do hotela da se dobro odmorimo prije večernjeg izlaska i upoznavanja noćnih čari Atene. Naravno, ponovno u društvu naših domaćina. 

27. listopada 2013.

Autobusom smo krenuli u 9 sati ujutro prema Nemeji na Peloponezu, najvećoj grčkoj vinskoj regiji s tradicijom vinarstva još iz antičkih vremena. Prvo smo posjetili arheološko nalazište antičke Nemeje, a zatim se uputili u vinariju Semeli, osnovanu 1979. godine. Ondje smo opet imali priliku učiti o proizvodnji vina, posjetiti proizvodni pogon, velike podrume i modernu kušaonicu. Kušali smo sedam sorti vina – bijelo, crno i rose. Neka od njih su proizvedena od autohtonog grčkog grožđa Agiorgitiko, a kušali smo i muškatna vina, Cabernet Sauvignon, Chardonnay i Merlot. Našem timu najviše se svidjelo muškatno vino Mantinia Nassiakos, koje je po izboru američkih enologa uvršteno među deset najboljih svjetskih vina.

Sljedeća postaja bio je povijesni gradić Nafplio, smješten uz samo more podno utvrde Palamidi. Uživali smo u šetnji na suncu i morskom zraku. Predvečer, uz predivan zalazak sunca, zaputili smo se prema Ateni.

28. listopada 2013.

Učenici su ujutro sa svojim domaćinima, dakle u grčkim obiteljima, kuhali hranu prema receptima svake gostujuće države. Recepti su trebali sadržavati vino kao jedan od glavnih sastojaka. Naš je hrvatski tim uspješno pronašao recepte s vinom za sva tri slijeda jela. Nikola i njegovi 'kuhari' pomoćnici odlično su odradili zadatak. Sve je bilo oku ugodno i jako ukusno, u što smo se svi imali priliku uvjeriti za švedskim stolom koji je ponovno postavljen u maloj školskoj dvorani. Bila su predstavljena jela svih država sudionica projekta pa je izbor bio uistinu bogat. Bilo je nemoguće sve kušati, ali možemo se pohvaliti da od jela koje je pripremio Nikola sa svojim domaćinima nije ostala ni mrvica.

Nakon kušanja europskih jela uslijedile su radionice. Učenici su bili podijeljeni u nekoliko učionica, a u svakoj učionici su bile 3 - 4 države. Gostujućim učenicima pridružili su se i profesori kao mentori te domaći učenici. Zadatak je bio izrada knjige recepata i pjesama o vinu. Svaka je država ručno izrađivala svoju knjižicu te smo svi pokazali veliku kreativnost. Kasnije će sve te knjižice biti sjedinjene u jednu veliku knjigu recepata i pjesama svih država sudionica. Nadamo se da ćemo dobiti kopiju nakon što naši domaćini završe njenu izradu.

Za profesore je uslijedila evaluacija grčkog susreta te diskusija o budućim susretima, a potom radionica izrađivanja zanimljivog nakita od starih pivskih čepova, sličica, vrpci i perlica. To su vrijeme učenici iskoristili za osvježenje i pripremanje za predstavu – dramatizaciju grčkih mitova. Predstava je bila komičnog karaktera i sve nas je oduševila te doslovce nasmijala do suza. Učenici su dali sve od sebe te su osim zanimljivih scenarija i koreografije ponudili i izvrsnu glumu.

Susret ne bi mogao proći bez tradicionalne grčke glazbe i plesova pa je stoga službeni program završen u tom tonu, na oduševljenje svih gostiju. Kasnije su učenici pročitali poruke svojih timova o dojmovima koje će ponijeti kući, a za sam kraj domaćini su organizirali plesnu zabavu za učenike. Palo je dosta suza i zagrljaja zbog skorog rastanka, ali vjerujemo da smo svi krenuli kući radosni i bogatiji novim iskustvima.

29. listopada 2013., Atena - Zagreb

Rano ujutro krenuli smo prema atenskoj zračnoj luci gdje smo već u 6.25 imali let za München. Tamo smo presjedali za Zagreb te smo napokon oko 13.30 po lokalnom vremenu sletjeli na hrvatsko tlo. Iznenađujuće, dočekalo nas je sunce kao u Grčkoj.

Wine in poems - pans:  http://issuu.com/3lykgala/docs/wine-poems_booklet/1